Carpio ERP

Gdje nestaje profit u graditeljstvu?

Profit je jedan od osnovnih razloga zbog kojeg graditelj ulazi u posao. Prekoračenje planiranih troškova građenja postalo je noćna mora svakog izvoditelja. O važnosti prekoračenja troškova građenja govori podatak o količini dokumenata objavljenih na tu temu u svijetu. Upotreba popularnog pretraživača Google na pojam “trošak građenja” (engl. construction cost) daje oko 11.200.000 “pogodaka”. Pojam “troškovi građenja” (engl .construction costs) proizvest će oko 5.980.000 pogodaka. Ukoliko želimo malo suziti ovu količinu podataka pa potražinmo izraz “prekoračenje troška građenja” (engl. construction cost overrun) dobit ćemo oko 53.400 dokumenata, a ako tu pretragu još više suzimo tražeći pojam “uzroci prekoračenja troškova građenja” (engl. causes of construction cost overrun) dobit ćemo oko 23.900 dokumenata. Ova je tema evidentno zanimljiva ne samo u našem podneblju, nego i u svijetu, te su napravljene brojne studije kako bi se što bolje ustanovilo koji su uzroci prekoračenju troškova, te kako bi se na njih moglo utjecati.

Nekada, dok je marža bila 30% do 50%, takva je marža podnašala sve i ostavljala zadovoljavajuću dobit. Dolaskom tržišnog (natjecateljskog) gospodarsva i procvatom privatnog vlasništva, stvari su se stubokom promijenile. Ponudbene cijene su morale pasti, te se počesto vode rovovske bitke oko nekoliko postotaka ponudbene cijene. Obzirom da je ponudbena cijena zadana, jedino što može utjecati na profit su troškovi građenja. Stoga je razumljivo da se posljednjih 10 godina intenzivno radi na smanjenju troškova građenja (boljom tehnologijom) i zadržavanjem troškova građenja u predviđenim okvirima, tj, izbjegavanjem prekoračenja planiranih troškova.

Što je potrebno učiniti?

Da se to postigne, troškove je potrebno pratiti, ali samo njihovo evidentiranje nije dovoljno, već ih je potrebno uspoređivati sa planiranim veličinama. Pri tome većina managera smatra da će se to pratiti kroz računovodstvo. Međutim, u računovodstvu se podaci evidentiraju post festum, sa nekoliko tjedana zakašnjenja, te je evidentno da se računovodstvenim praćenjem nikako ne može utjecati na nastajanje troškova. Ukoliko pojedini djelatnik ostvari 250 sati na gradilištu u određenom mjesecu, u računovodstvu mu na kraju mjeseca mogu samo izračunati i isplatiti plaću, a nikako ne mogu ustanoviti je li on po planu trebao ostvariti samo 190 sati tog mjeseca. Međutim, djelatnici računovodstva niti su kvalificirani da znaju koliko je sati potrebno za određenu tehnološku aktivnost, niti imaju taj podatak. Činjenica da mu se neće isplatiti prekovremeni, nego će se to preraspodijeliti na slobodne sate tijekom zimskih mjeseci, naravno, nikoga ne tješi, jer radnik te sate svejedno neće oprostiti poslodavcu, već će tražiti da mu budu isplaćeni.

Evidentno je da se ta usporedba mora vršiti u tijeku izvođenja radova, daleko prije nego sati budu evidentirani u plaćama (i daleko prije nego stigne faktura dobavljača za materijal), tj. na samom gradilištu. Stoga je potrebno voditi evidenciju utrošenih sati i strojeva kako bi uopće postojala mogućnost usporedbe. Ironična je činjenica da se to danas stvarno i radi (bez obzira na poneke slučajeve neprofesionalnog ponašanja voditelja gradilišta), jer se prema zakonu na gradilištu mora voditi dnevnik građenja u kojem se svakodnevno evidentiraju prisutni djelatnici i strojevi, te se upisuju i drugi događaji vezani uz gradnju, što provjeravaju inspektori. Ove vrijednosti, dakako, nije dovoljno samo evidentirati nego ih je potrebno i usporediti sa vrijednostima koje su planirane da se trenutno uoče aktivnosti koje izlaze iz “planiranih gabarita” te da se poduzmu korektivne mjere dok je još moguće nešto učiniti. Dok te veličine stignu u račnovodstvo, više se nitko niti ne sjeća zašto su nastala prekoračenja.